otvoreno pismo Ministarstvu vanjskih poslova
Poštovani,
Uputili su me da Vas kontaktiram pošto nisam u mogućnosti dobiti potvrdu obrazaca iz konzularnog ureda u inozemstvu; naime radi se o potvrdama hrvatskih dokumenata u Helenskoj Republici, gdje se trenutno nalazim.
Obrasci su preuzeti iz Ministarstva obrazovanja u Ateni te radi upisa na studij zahtijevaju potvrdu, kako slijedi:
(Form I) moje podrijetlo te podrijetlo mojih roditelja , što se vidi iz izvatka iz matice rođenih, gdje imam original na uvid, apostil općinskoga suda u Osijeku, te prijevod na grčki jezik.
(Form II) prosjek ocjena srednje škole na skali do 20, što je vidljivo iz potvrde koju je izdalo Ministarstvo prosvjete u Ateni. Prosjek (16 i 18/20) su donijeli na temelju dokmenata četiri razreda srednje škole te Potvrde o maturi.
(Form III , IV i V) obrasci koji potvrđuju kako imam pravo upisati fakultet sa svojom srednjom školom, kako je kurikulum moje škole sukladan obrazovnome programu RH, te kako sam završila četvrti razred srednje škole kao redovan učenik. To je također vidljivo iz mojih svjedodžbi, gdje se navodi da sam završila Jezičnu gimnaziju u Osijeku, položila maturu te time stekla srednju školsku spremu.
Dokumenti su poslani 16.srpnja 2015. u Minstarstvo obrazovanja u Ateni, a kako sam već napomenula, sve službene potvrde nose apostil Općinskog suda u RH te su prevedeni na grčki jezik u Ministarstvu vanjskih poslova u Ateni. Na studij u Helenskoj Republici primljena sam 26. kolovoza 2015. godine, a od ostalih dokumenata koje nije tražilo ministarstvo, ali traži fakultet, jest potvrda o znanju grčkoga jezika (koju sam stekla na Filozofskom fakultetu u Ateni) te ovih pet obrazaca koje ovjerava obrazovno ili diplomatsko tijelo. U Ministarstvu obrazovanja u Ateni sam dobila informaciju iz ureda za strance kako je te potvrde ovlaštena izdati ambasada moje zemlje u Ateni. Također je to vidljivo iz obrasca: ‘A certificate issued by the competent educational or diplomatic authority of the candidate’s country’, ali i iz uputa Ministarstva obrazovanja koje Vam također šaljem u privitku.
Kada sam tražila ovjeru tih pet obrazaca te zamolila za slobodan termin da ih osobno donesem, novi konzul Veleposlanstva RH u Ateni me zamolio da pismenim putem pošaljem upit, koji je proslijeđen u ministarstvo RH, te mi je odgovoreno kako, citiram: ‘provjerio sam s kolegama u Zagrebu i Veleposlanstvo Vam ne može ovjeriti potvrde koje ste poslali. Najljepše molim da se obratite nekom od javnih bilježnika u Ateni.’
Bila sam i u KEP-u (Citizen Service Centre), gdje sam tražila informaciju o ovlaštenom tijelu u Helenskoj republici koja mi te dokumente smije ovjeriti, te su me i oni uputili u konzularni ured veleposlanstva RH u Ateni. Isto mi je rečeno i u tajništvu tehnološkog fakulteta, koji čeka moje potvrde iz veleposlanstva.
Nakon toga sam se, kako mi je rečeno, obratila javnome bilježniku u Ateni, koji mi je u čudu rekao kako nažalost nije ovlašten ovjeravati strane potvrde, te da jedina i najviša osoba koja ih smije izdati jest Proksenos, tj. konzul moje zemlje. Proksenos na grčkome jeziku znači ‘onaj koji zastupa stranca’.
Dakle, tko mene kao državljanina RH zastupa u stranoj zemlji i kome se obratiti za pomoć u ovoj situaciji? Jer ako nemam pomoć od onoga koji je postavljen da svoj posao radi zastupajući građane RH u stranoj zemlji, što očekivati? Ovdje nije stvar činiti nekome uslugu preko veze i poznanstava, krivotvoriti službeni dokument ili prevariti u bilo kojem smislu. Ovo nije samo stvar nomosa (prava), već i pravde, ili u ovom slučaju, nepravde. Ovdje koristim svoje pravo kao građanina RH tražiti nešto od onoga čija je dužnost to pravo ispoštivati. Jer tako zalaže zakon.
Kako je moguće da kome se god obratim, svi me upćuju u moje veleposlanstvo; uključujući ovlaštene grčke službenike u Ministarstvu obrazovanja koji već godinama rade na odsjeku za strane državljanine i zaprimaju dokumente potvrđene od veleposlantva; da ne govorim kako sam isto provjerila sa svojim kolegama strancima koji su upisali studij u Helenskoj Republici upravo sa obrascem ovjerenim u njihovim konzularnim uredima. A kada sam to napomenula gospodinu konzulu, rečeno mi je kako je bitno što kaže Zagreb a ne neka druga država. U tome je gospodin u pravu, ali je li moguće da jedna država ima toliko različita pravila i funkciju, te za neke vrijede dvostruki standardi? Ili tvrdite kako su ostala ministarstva prekršila zakone te izdala svojim državljanima lažnu potvrdu, a sada ti isti studiraju ilegalno na račun Helenske republike? Ili na stranicama konzularnih ureda trebate pobliže obrazložiti termine izdavanja javnih isprava i potvrda jednom neškolovanom laiku poput mene. Jer što se tiče legalizacije isprava, na stranici konzularnih informacija ističe se kako su Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ali i hrvatske diplomatske misije u inozemstvu, ovlaštene obavljati poslove legalizacije isprava u međunarodnom prometu po zakonu iz Narodnih novina br. 53/91. Stoga se pitam, ako velepolslantsvo RH te konzularni ured treba moći prevesti i ovjeriti originalne dokumente izdane u RH, zašto ne bi smjeli jednom hrvatskom državljaninu izdati potvrdu kojom se samo izjavljuje kako on te sve dokumente već posjeduje ovjerene? Ili veleposlanstvo bez obzira na sve ovjerene originale ne može potvrditi sa sigurnošću da sam se školovala u RH kao hrvatski državljanin?
Uz prisutne probleme sa kojima se svakodnevno susrećete te trenutnu situaciju u našoj zemlji, vjerojatno ne marite za ovakav tip upita maloga čovjeka. No nažalost ne mogu dopustiti da mi budućnost ovisi o mišljenju jedne osobe, stoga Vas srdačno molim za odgovor u što kraćem mogućem roku.
Srdačan pozdrav,
D.B.
Recent Comments