slobodna

Budna do 6 ujutro, pitam se odakle mi snage uopće. Poslje 10 sati rada jedino što mi je trebalo je pivo iz kioska i beton na Exarhija trgu. Odakle mi energije?  Od ljudi, od sunca i hrane.  Ovdje sam tri tjedna, u svom najdražem gradu, u svojoj najdražoj državi. Čini se kao vječnost, a opet kao da sam se jučer probudila ovdje i zaboravila gdje sam.

Iako svaki drugi dan radim besplatno, tako cijeli mjesec, na mnogo sam stvari zahvalna, pa i na prilici koju imam. Prilika koja je uskraćena mnogima ovdje sa možda više prednosti i sa više iskustva. Kako si dospijela ovdje, od svih mjesta na svijetu, pitaju me, kako si našla posao tako brzo, usred ove krize i neimaštine, pitaju se. A zašto vi volite grčku i u njoj ostajete, pitam ih. I uvijek mi odgovore s nečim pozitivnim.

Gledaš me na ekranu i govoriš kako sam ti lijepa, kako izgledam dobro i kako mi je lice čisto. Ja ne vidim razliku, ali valjda ti znaš bolje. I preko kamere si prepoznala novu naušnicu u nosu koju sam kupila od svog novog poznanika koji mi je prišao prvi dan u kafiću, dok sam još bila sama i bez ikakve pomisli da ću tamo ostati. Predobro me poznaješ.

Sjetim te se svaki dan, kad te vidim u drugim ljudima, kad te prepoznam po tuđim gestama, kada drugima pričam o tebi, ili kad me misli navedu na razmišlanje o svom životu novo starom, kad uhvatim koji trenutak praznog hoda između svih sati rada.

Ali stignem i uživati. Stalno, gdje god da sam, što god da radim. Realno gledajući, ja ne moram biti ovdje. Ja ne moram prati čaše i pripremati hranu. Ja ne moram učiti taj strašni strani jezik. Ništa ne moram, i zato sam slobodna. Ovdje slobodna od okova koje sam si sama nametnula u svom lijepom ugodnom lagodnom životu. Slobodna sam od loših misli, i kivnih ljudi, slobodna od negativnog stava, slobodna od fizičkih bolova. Slobodna sam u umu i u srcu. Ostavljam mjesta za nove događaje, i za nove ljude. Ostavljam prostor i za pogreške i propuste, i za krive odluke i za krive procjene. Ostajem pri svojoj naivnosti koliko god da me košta.

Zadovoljna sam ovdje. Dok šećem starim ulicama ovog tebi možda oronulog grada, dok gledam grafite, dok gledam uličnu nejednakost i različitost, dok natucam grčki, dok se vozim metroom, dok perem čaše, dok kupujem wc papir, sol i ostale esencijalne potrepštine, dok spavam na podu u sobi bez pokućstva, ja sam zadovoljna. Jer srce mi je na mjestu nakon tolikih godina žudnje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: