slučajnost

Upoznala sam te slučajno, kao i što se drugi slučajno upoznaju. Ništa posebno. Bio je njegov rođendan i nisam o tome željela misliti. Onda me prijatelj koji mi vjerojatno želi biti dečkom odveo u kafić u kojemu sam sjedila prije godinu dana s njim. od svih silnih drugih kafića. Slučajno je odabrao isti stol za kojim sam već sjedila, sjedila na točno istoj stolici, ali je ovaj puta pored mene umjesto njega bio moj najbolji prijatelj koji me došao posjetiti. Isto slučajno. Tada smo propustili zadnji metro i jedina nam je opcija bila taksi. Druga je opcija bila da se prijatelj koji želi biti nešto više vrati po nas i odveze nas autom, ali osjećala sam da ne treba to prihvatiti jer ionako sam mu već previše dužna i samo bi se lošije osjećala. Slučajno nas je taksi ostavio na trgu jer je bilo lakše nego mu objasniti moju ulicu. Onda me je najbolji prijatelj pitao hoćemo li sjesti nakratko i popiti pivo sa kioska. Zapravo mi se uopće nije išlo kući ali sam se nasekirala zbog glupog taksija pa mi je bilo svejedno.  Ali mislila sam si, zašto ne bismo popili pivo. Možda mi baš treba amstel prije spavanja. Tada nam je prišao blacky, bukow, mavri, crni pas, legenda trga. Ima svoju kućicu gdje ode spavati. on je valjda naš zajednički pas a nitko ga zapravo ne posjeduje. To je onaj isti koji mi je spavao pod nogama kad sam prvi put otišla u kafić u kojem sada radim, kao da je tada već mi davao znak. ne brini se, sve će dobro ispasti, ovdje pripadaš. Crni reži i laje na neke određene ljude. Čula sam i da je nekoga ugrizao nedavno. Ali on zna jer on osjeća nečiju zločestoću i negativnu narav. On bira kome može vjerovati. Došao je do nas čim smo sjeli, kao da nam govori: sjećam vas se i vas poštujem, dobrodošli, ponovno. Onda se pojavio drugi pas koji se upleo u igru. Onda su se pojavile i tvoje oči. Predivne, skrivene, duboke, mračne. Nešto su imale što sam željela otkriti, a opet su otkrivale dovoljno po sebi. Kad sam te ugledala pomislila sam, bože, što mi se to događa. Ti si taj kojeg sam čekala. kad bi me pitali hoću li se zaljubiti i kad i u koga, rekla bih, ne znam, ali kad ga vidim, znat ću. Kad sam upoznala tebe i tvog psa, rukovali smo se. Način na koji si mi dodirnuo ruku i usput je podragao zaledio mi je um i pomutio razum. Ja sam se zaljubila, rekla sam svom najboljem prijatelju. slučajno.

radost življenja

rekli su mi, nećeš uspijeti. bit će ti teško, bit ćeš nesretna. bit ćeš usamljena. nigdje ne teče med i mlijeko. vidjet ćeš stvarnost i onda ćeš se razočarati. pazi što želiš jer to bi ti se mogli ostvariti. sama sam u ovom gradu, u ovoj velikoj nesređenoj zemlji, okružena patnjom i neimaštinom, fakulteti zatvoreni, sveučilište u štrajku, radnici se otpuštaju, ja čekam svaki drugi dan hoću li dobiti plaćeno ili ću opet raditi besplatno. živim od napojnica koje zaradim, od toga si kupim hranu i duhan, i pokoje pivo na kiosku.
nemam vremena za obilazak grada i za istraživanje mističnog mjesta, a svako se jutro vraćam u prazan stan gdje me nitko ne čeka. i kad to čuješ, misliš si jadna li je ona, kako grozno živi, sigurno je nesretna, iscrpljena, nezadovoljna, i razočarana. ali odat ću ti tajnu. pronalazim radost u svakom trenu, i onom iscrpljujućem i onom tužnijem. dok perem čaše pjevušim neku melodiju, a kad se vratim u stan uživam u svojom samoći sa svojim mislima. provodim vrijeme sa novim ljudima od kojih su mi neki postali i prijatelji, dolazim u kafić bez grča u želucu i bez ikakve grižnje savijesti što sam odabrala ovaj put. ionako bih pila kave s njima, sada samo uz to radim. ne uživam mesti podove i mijenjati wc papir, ne uživam raditi desetak sati dnevno bez ijednog slobodnog dana, ne uživam slušati naredbe i prigovore od vlasnika i gostiju. ali ništa od toga ne uzimam k srcu, jer se ne brinem, jer se ne živciram. jer sam već tjednima na godišnjem odmoru, onakvom kakvog sam si ja zamišljala. bez idiličnog ispijanja koktela na plaži, bez večera u finim restoranima, bez obilaska turističkih destinacija. ovo je moj odmor za moju dušu, ovo je ono što sam i očekivala i čemu sam se nadala. tom osjećaju koji je bilo tako teško postići i tako nemoguće zamijeniti. osjećam se korisnom što radim i za nagradu mogu ovdje ostati. koliko dugo i kako, to ćemo vidjeti, za sada danas je danas a sutra će biti novi dan. zadržat ću se koliko treba, par dana ili tjedana ili mjeseci, dok god moje oči budu zadovoljne i srce radosno, to ti nitko ne može ukrasti. Image