Rekli su mi da se opustim

Previše mislim

Voljela bih ponekad
samo se malo više opustiti
I uživati u trenutku prolaznosti,
I prestati misliti.
Roj slojeva mišljenja i ideja i problema mi prolazi kroz glavu
i baš kad mislim da sam promislila o svemu, moja glava se opet pretvori u bumerang..
Ne želim poludjeti. Želim barem ponekad biti malo gluplja.

Želim opet ko nekad davno piti iz dosade i iz potrebe za isticanjem i opslikavanjem u nekom noćnom baru kako bih sakrila manjak samopouzdanja; a ne radosno piti iz samoće svoje kuće zbog interesa da si napravim život i misli još kompliciranijim. Iz potrebe za samoostvarenjem. Iz potrebe za kreativnošću.

Kad si toliko zanimljiv sam sebi, onda shvatiš da nešto nije u redu.

Ili sa svijetom, ili s tobom.

Volim ovaj život.

Volim biti sama. Volim biti među ljudima.

Volim svoj novi fakultet.

Volim kreativnost.

Volim umjetnost.

Volim sebe.

Konačno.

i onda jebeš jednu potvrdu zbog koje si gubio živce i noći, kad shvatiš da nemaš vremena. i onda nemaš potrebu pljuvati ljude i njihove strasti i interese, nemaš pravo osporavati tuđa mišljenja, nemaš volje komentirati događaje o svijetu imigrantima i politici i paliti virtualne svijeće. jer živiš svoj život a ne život drugoga.

više ne trebam druge da me ostvare. jer ja sam već ostvarena. DSC_0579

za točno mjesec dana ću letjeti svojoj kući, za badnju večer ću si pokloniti Osijek za rođendan, i onda ću jesti puricu s mlincima. počela sam jesti meso. previše je godina prošlo i prestara sam više da gubim energiju. do tada ću učiti, raditi, probati zaraditi, tražiti novi posao, preživljavati, živjeti. viđati prijatelje ili barem na njih misliti. javiti im se i pitati kako su i što rade. samo da ih čujem. vjerojatno ću se ošišati. i probati se opustiti. zato sam u ovoj državi gdje me to uče svaki dan.